Između Bara i Ulcinja, neposredno uz Jadransku obalu prostire se pitoma visoravan Mrkojevići. Ovdje, na oko 90 km2 živi preko 3 500 stanovnika. Deset mrkojevićkih sela sa oko 900 domova, rasutih kao niske đerdana po brežuljcima i planinskim stranama, skoro se u potpunosti stopilo sa prirodom. Povoljan geografski položaj, optimalno podneblje i pedološka i biogeografska raznolikost omogućili su rano naseljavanje Mrkojevića. Naselja se nastajala i nestajala, osvajači dolazili i odlazili, a Mrkojevići su ostali i opstali. Na ovom prostoru su se preplitali razni politički, privredni, kulturni i vjerski uticaji i interesi. Mrkojevići su od svih zadržali po nešto i postali pravi kulturni i etnološki mozaik.

Oblasti prostiranja, granice, veličina i administrativna pripadnost

Mrkojevići su oblast u jugoistočnom dijelu Crnogorskog primorja. Prostiru se između planine Lisinj na sjeveru i brda Možura, na jugu, i zahvataju središnji dio Barsko-ulcinjskog područja. Dužina oblasti upravcu sjeverozapad-jugoistok iznosi 14 km, a prosječna širina 6,5 km. Na jugozapadu Mrkojevići izlaze na Jadransko more. Obala se pruža od rta Skočivuk na sjeverozapadu do uvale Hladna na jugoistoku, u dužini od 12 km. Južna granica oblasti, od uvale Hladna, ide vododjelnicom Možure (622 m) i duga je 10 km. Na istoku, granica prolazi dolinom Brdele, pa preko brežuljaka Brijeg i Kodra spušta se u dolinu rijeke Međureč. Granica prati tok rijeke i 3 km uzvodno, skreće ka sjeveru. Na tom potezu ona ide vododjelnicom Osoja (569 m), Rasovca (789 m) i Liponjaka (1209 m). Sjevernu granicu oblasti čine vrhovi Rumije, Debelin (1205 m), Golo Brdo (1312 m) i Kozjak (1427 m). Na sjeverozapadu ona prolazi Srednjim Vrhom (1292 m), Lisičicom (1279 m) i Veljom Loškom (1353 m). Sa Lisinja se granica spušta na brdo Mučibaba, a zatim prolazi između sela Zaljevo i Dobra Voda, do rta Skočivuk.

Zvanično ime oblasti je Mrkojevići, pa se to ime i upotrebljava u geografskoj literaturi i planskoj dokumentaciji. U istorijskoj, etnološkoj i lingvističkoj literaturi koristi se naziv Mrkovići, dok se u jeziku naroda ovoga kraja oblast naziva Mrkoći. Mrkojevići zahvataju površinu od 91,06 km2 i većim dijelom pripadaju Barskoj (77,09 km2) a manjim Ulcinjskoj opštini (13,97 km2). Mjesnu zajednicu Mrkojevići čini 8 sela: Velje Selo, Dabezići, Dobra Voda, Gorana, Grdovići, Kunje, Pelinkovići i Pečurice i tri priobalna područja: Bušat, Dubrava i Dobra Voda. Sela Ljeskovac i Međureč, administrativno pripadaju Ulcinjskoj opštini i u sastavu su mjesne zajednice Krute.

Glavne reljefne cjeline

Prema nadmorskoj visini i karakterističnim oblicima reljefa mogu se izdvojiti tri reljefne cjeline: primorska, brdovito – ravničarska, planinska.

Primorska zona se proteže neposredno uz Jadransku obalu uzanim pojasom širine 1-2 km, do 100 mnv. Izgrađena je od krečnjačkih grebena i flišnih zona koje se protežu poprečno na pravac obale. Na nekim sektorima krečnjački grebeni se spuštaju do same obale, pa je ona u tim djelovima kamenita i strma, sa brojnim rtovima, potkapinama i klifovima. U flišu i drugim mekšim stijenama stvorene su uvale sa plažama.

Obala Mrkojevića je veoma razuđena: na dužini od 12 km nalazi se 6 rtova i 9 uvala. Sjeverozapadni dio obale, između rta Skočivuk i uvale Ujtin Potok je strm, kamenit i slabo razuđen, pa je pristupačan jedino s mora. Od uvale Ujtin Potok obala poprima jugoistočni smjer, postaje razuđenija i pristupačnija. Uvala Mali Pijesak pruža se do rta Pontica i hridi Veliki Kamen. Na ovom djelu obale su brojne plažice: Nišice, Mali Pijesak, Trlila, Marin Ploča... Između rta Pontica i rta Meret (Ponta Adži Muja) je uvala Veliki Pijesak sa istoimenom plažom. Od rta Meret do rta Komina protežu se dvije uvale sa istoimenim plažama: Pod Meret i Pod Crnjaku. Izmežu rta Komina i rta Ademov Kamen, odnosno između brežuljaka Očas (151 m) i Džafran (34 m) nalaze se uvale Pod Klačinu i uvala Maslina, odvojene jednim hridom. U uvali Maslina je istoimena plaža. Izmežu hrida Ademov Kamen i rta Karastanov je uvala Paljuška sa plažom Paljuškov Peskić. Od rta Karastanov do rta Stari Ulcinj proteže se uvala Hladna kojom se završava mrkojevićki dio obale.

Brdovito-ravničarska zona predstavlja zatalasanu visoravan izmežu Lisinja i Rumije na sjeveru i Možure na jugu. Brdo Možura (622 m) je najviši dio ove zone. Pruža se između rta Stari Ulcinj i doline Brdele, pravcem zapad – istok u dužini od 10 km. Izgrađeno je pretežno od krečnjaka i dolomita, dok su vrtače i dolovi u podnožju prekriveni crvenicom. Drugi niz brežuljaka, paralelan sa Možurom pruža se 2-3 km sjevernije. Ovi brežuljci su visoki 250-320 m (Kurtina 277 m, Povara 320 m). Po geološkom sastavu su srodni Možuri.

Najniži dio ove zone (200-220 mnv) čine udoline Mrkovskog i Goranskog polja. Mrkovsko polje prostire se između Povare i Lisinjapravcem jugozapad sjeveroistok. Dugo je 2,5 km, široko 1-2 km i blago je nagnuo ka dolini Međureča. Prekriveno je deluvijalnim i aluvijalnim naslagama. Goransko polje se nalazi u podnožju Možure i ima isti pravac pružanja kao ovo brdo. Polje je dugo 7 km a široko svega 500 m. Prekriveno je crvenicom.

Planinska zona se pruža sjevernim obodom Mrkojevića i predstavlja njihov najviši dio. U zapadnom dijelu ove zone pruža se planina Lisinj (1393 m). Lisinj se pruža između Jadranske obale i srednjerumijskih vrhova pravcem jugozapad-sjeveroistok u dužini od 6 km. Izgrađen je od slojevitih i bankovitih krečnjaka i dolomita, rožnaca i tufita. Padine prema Dobroj Vodi i Veljem Selu izgrađene su od deluvijalnih nanosa, a prema selu Dabezići od flišnih sedimenata. Jugozapadne padine su veoma strme pa su na njima brojni sipari. Lisinj se na istoku naslanja na središnje vrhove Rumije, koji u ovom dijelu uzimaju uporednički smjer. Svi vrhovi su viši od 1000 m (Kozjak 1427 m, Golo Brdo 1312 m, Debelin 1205 m i Liponjak 1209 m). Izgrađeni su od krečnjaka i dolomita, dok u nižim djelovima ima fliša i magmatskih stijena. Južnije od ovih vrhova su Kamisora(1063 m), Rasovac (789 m) i Vranje Gnijezdo (569 m) koji predstavljaju jugoistočne djelove Lisinjske tektonske jedinice.

Klimatske osobine područja

Klima područja je izmijenjeno mediteranska. Odlikuje se dugim, toplim i sušnim ljetima a blagim i kišnim zimama. Položaj uz Jadransko more uslovljava jadransku klimu u priobalnom dijelu Mrkojevića. S porastom nadmorske visine mijenjaju se odlike klime. Ona postaje planinsko mediteranska sa izraženijim temperaturnim ekstremima i većom količinom padavina.

Planinski vijenac, viši od 1000 m, proteže se sjevernim obodom područja i u znatnoj mjeri spriječava prodor kontinentalnih uticaja. Ti uticaji, iako slabije izraženi, prodiru dolinom Bojane i Međureča, u zimskoj polovini godine. Posebno su izraženi u istočnom dijelu Mrkojevića. Osim maritimnih i kontinentalnih uticaja, i nadmorske visine, na mikroklimu određenih lokaliteta utiču: raščlanjenost reljefa, ekspozicija terena, pedološka podloga i biogeografska obilježja. Srednja godišnja temperatura vazduha u priobalnom pojasu iznosi oko 15,5°C. Imajući u vidu da se temperatura snižava za 0,6°C na svakih 100 mnv, srednja godišnja temperatura u predjelima nižim od 300 mnv nije niža od 14°C. Većina naselja Mrkojevića ima srednju godišnju temperaturu između 14 i 15,5°C. Najnižu srednju godišnju temperaturu imaju najviši djelovi Rumije i Lisinja oko 8°C.Najhladniji mjesec je januar sa temperaturama od 6-8°C (u području do 300 mnv). Najtopliji je avgust sa 22-23°C. Temperature iznad 10°C javljaju 270 dana u godini. To je posebno značajno za poljoprivredne kulture, pošto vegetacioni period traje punih 9 mjeseci! Temperature veće od 18°C javljaju se u periodu od sredine maja do kraja septembra pa je ovo optimalan period za trajanje kupališne sezone.

U naseljenom i za poljoprivredu najpogodnijem dijelu Mrkojevića izluči se do 1750 mm padavina. To bi bilo dovoljno da najveći dio ne ponire zbog kraške prirode terena. Padavine su nepovoljno raspoređene po mjesecima tako da tri ljetnja mjeseca imaju svega 10% ukupne količine padavina, a najveći procenat tih padavina ispari usljed visokih temperatura. S aspekta trajanja turističke sezone, ovako mala količina padavina je veoma povoljna. Padavine su obično kratkotrajne, intenzivne i izlučuju se u vidu pljuskova.

Snijeg je rijetka pojava u Mrkojevićima. Obično ima 1-4 dana sa snijegom, a snijeg se zadržava svega nekoliko časova, dok se u primorju zadržava samo izuzetno. U pojasu između 200-800 m sniježni pokrivač se javlja svake druge godine i to najčešće između 15. januara i 15. februara. U oblastima iznad 800 m snijeg pada svake godine, u periodu između 15. novembra i 15. aprila. Sniježni pokrivač traje desetak dana. Izuzetno, dešava se da snijeg padne u martu i aprilu i tako ošteti poljoprivredne kulture koje su već u vegetacionom periodu.

Godišnja osunčanost je veća od 2500 sati, što znači da prosječna osunčanost iznosi 7 sati dnevno. Područje Bara i Ulcinja a samim tim i Mrkojevića ima najveći broj sunčanih sati u Crnoj Gori. U ljetnjim mjesecima sunce prosječno sija više od 10 sati dnevno što je izuzetno povoljno s turističkog aspektaVažniji vjetrovi u Mrkojevićima su: bura, jugo, maestral, burin, istočnjak, pulenat, levant, danik i noćnik.

Vode

Područje Mrkojevića dobija relativno velike količine padavina. Ipak, mreža površinskih voda je slabo razvijena. Razlozi tome su mali slivni prostor, nagnutost terena i krečnjačka podloga. Voda ponire kroz pukotine u krečnjaku, i dospijeva do vodonepropusne podloge gdje formira izdani. Izdani se prazne preko izvora koji nastaju na kontaktu između stijena različite vodopropusnosti. Dok neki djelovi Mrkojevića obiluju izvorima, drugi su tipična bezvodna područja iako ''leže na vodi''.

Sve vode Mrkojevića pripadaju jadranskom slivu. Vododjelnica prema slivu Skadarskog jezera ide vrhovima Rumije (Kozjak 1427 m, Golo Brdo 1312 m i Debelin 1205 m).Dio Jadrana naspram Crnogorske obale pripada Južnojadranskoj kotlini. U ovom dijelu Jadran je širok 200 km a maksimalna dubina naspram Barsko-ulcinjske obale iznosi 400 m. Mrkojevićki dio obale dug je 12 km. Obala je razuđena, sa brojnim rtovima i uvalama. Izobata od 20 m prolazi spoljnom ivicom rtova. Pored brojnih plažica (Trlila, Nišice, Marin Ploča, Mali Pijesak, Peskić...) koje imaju lokalni i izletnički karakter, postoje i dvije javne plaže: Veliki Pijesak i Uvala Maslina.

Veliki Pijesak se nalazi pri dnu istoimene uvale, između rta Pontica sa hridom Veliki Kamen i rta Meret. Plaža je lučnog oblika, dužine 480 m. Prosječna širina joj je 29 m, a površina 13 920 m2. Kapacitet plaže je 2 784 kupača (5 kupača na m2). Podloga je šljunkovita. Po čistoći vode Veliki Pijesak spada u plaže I kategorije. Pejzažno-ambijentalnu vrijednost plaže upotpunjuje pojas mediteranske vegetacije koji se pruža na svega 50 m od obale. Plaža je opremljena tuš kabinama, objektima za iznajmljivanje sportskih rekvizita, spasilačkom službom i brojnim ugostiteljskim objektima. Ponudu upotpunjuje odmaralište sa 70 ležajeva, novoizgrađeni hotel i nekoliko vila. Za sada se plaža koristi samo u kupališno-rekreativne svrhe, mada je priobalno more izuzetno atraktivno za podvodni ribolov i sportove na vodi. Uz plažu je neophodno izgraditi manje marine što bi podstaklo razvoj jahting-turizma, ali i lokalnog pomorskog turizma.

Uvala Maslina (Utjeha) je plaža koja se nalazi pri dnu istoimene uvale, između rta Komina i rta Ademov Kamen. Plaža je duga 185 m, široka 28 m i ima površinu 5 250 m2. Kapacitet plaže Uvala Maslina je1050 kupača. Plaža je izgrađena od drobinskog materijala prečnika do 5 cm. U njenom produžetku, prema obližnjim rtovima obala je stjenovita sa brojnim klifovima pa je pogodna za skokove u vodu. Neposredno iza plaže je maslinjak po kojem je plaža i dobila ime. Plaža je opremljena svom potrebnom infrastrukturom. Postoje tuš-kabine, oprema za iznajmljivanje, ugostiteljski objekti... U izgradnji je i manja marina. I ova plaža je polufunkcionalna. Osim za kupanje, pogodna je za sportove na vodi, ronjenje, ribolov... Ostale plaže su malih dimenzija pa su od značaja samo za lokalno stanovništvo. Nisu opremljene pa predstavljaju prijatne kutke za one koji požele malo mira tokom ljetnje vreve.

Mrežu površinskih vodotoka Mrkojevića čini rijeka Međureč sa svojim pritokama i nekoliko potoka koji se ulivaju u Jadransko more. Međureč (Mrkovska rijeka) je jedina rijeka na području Mrkojevića. Ukupna dužina joj je 21,9 km, a površina sliva 32,4 km2. Međureč nastaje od Slakovića vrela i vrela Gura ispod Međurečnih planina. Izvorišni i gornji tok rijeke protiču kroz sela Međureč, Kaliman i Dabeziće u dužini od 5 km. U ovom dijelu rijeka je brza a prosječni pad korita iznosi 100m/km. Sa područja Mrkojevića prima potoke Kozminac, Brod, Potok od Stupice... Širina korita je svega nekoliko metara, a dubina 0,5-1 m. Proticaj je najveći u zimskoj polovini godine dok ljeti rijeka skoro presuši.Od Kameničkog mosta Međureč skreće ka istoku i ima manji pad.Uzvodnije od ulcinjskog sela Gornja Klezna rijeka gradi epigenetsku klisuru. Međureč se ispod Šaskog brda uliva u Šasko jezero. Voda Međureča (barem u dijelu koji protiče kroz Mrkojeviće) je potpuno čista i koristi se za piće. U njegovim vodama živi endemična vrsta ribe krkuša. Na Međureču danas postoji samo jedna vodenica, a voda ove rijeke se koristi za natapanje Mrkovskog polja.Nekoliko kratkih potoka teče sa padina Lisinja ka Jadranskom moru. Takvi su Ujtin potok, Vrelo, Rašketin potok, Škurta, Simtin i Virica. Većina ih nastaje od podlisinjskih izvora. Potoci su kanalisani i koriste se za navodnjavanje. Kroz selo Kunje protiče potok od Mendreze i potok Redovica. Kroz uvalu Jame u zimskom periodu godine protiče povremeno tok Mulina koji ponire i vodom hrani ulcinjski izvor Gač.U bezvodnim područjima, posebno u Gorani, Kunjama i Pelinkovićima postoje lokve (lokonji). To su prirodna ili vještačka tanjirasta udubljenja duboka oko 1m sa prečnikom oko 10 m. U njima se sakuplja kišnica koja se ljeti koristi za napajanje stoke.

Najveći procenat padavina, zbog krečnjačkog karaktera terena ponire, stvarajući podzemne tokove i izdani. Izdani se formiraju na dodiru kraških terena i vodonepropusnih slojeva fliša. Jedna takva izdan, po Mićku Raduloviću zahvata antiklinalnu strukturu Šaskog brda, Čoka Pelinkovića i Povaru. Slivno područje ove izdani obuhvata i predio Kruta i izvorišni dio Međurečke rijeke. Ima površinu 10-12 km2. Izdan se u pojedinim oblastima nalazi na svega 2-3 metra dubine, pa osim preko manjih izvora i vrulja u Jadranskom moru, vodu odaje i preko brojnih bunara. U području Lisinja izdani su karstno-pukotinskog tipa.Izvori su najbrojniji na južnoj strani Lisinja, u Dobroj Vodi, Grdovićima i Veljem Selu.

Dobrovodsko vrelo predstavlja sekundarno vrelo iz drobine. Izvor se nalazi na 340 mnv i minimalna izdašnost mu je 15 l/s. Od iste izdani potiču i neki nizvodni izvori pištaline, kao i vrulje u Jadranskom moru. Ušivac se nalazi zapadno od Dobrovodskog vrela na nešto većoj visini. Izdašnost mu je 2-3 l/s. Pored njega u neposrednoj okolini postoji još 40 manjih izvora.

Škurta izvire na 450 m iznad zaseoka Boškovići i Lisičići. Njegova izdašnost je 13 l/s.

Brod izvire na 530 m i ima izdašnost 5-10 l/s.

Slakovića vrelo je izvor rijeke Međureča. Izdašnost mu je 10 l/s.

Maksimalna izdašnost ovih izvora vezana je za kasne jesenje mjesece i početak zime a minimalna za avgust i septembar. Pored ovih, postoji i niz manjih izvora u području Kunja, Gorane i Pelinkovića. Njihova izdašnost nije utvrđena, osim za izdan Frašenj u Gorani koji ima izdašnost 2 l/s. Većina Mrkojevićkih izvora se nalazi na višim kotama. Njihova voda je kanalisana i dovedena u niže predjele. Tako pored puta Stari Bar – Vladimir postoji desetak česmi ''točkova'' sa hladnom izvorskom vodom.Izdašnost izvora na području Mrkojevića iznosi 60 l/s. Ta količina vode bila bi dovoljna za vodosnadbijevanje svih sela i priobalnih naselja, kao i za natapanje zemljišta. Za sada, te izvore koristi samo obližnje stanovništvo.

Zemljište

Najzastupljenija zemljišta u Mrkojevicima su: crvenice, buavice, smeđa i aluvijalno-deluvijalna zemljišta.

Crvenice su nastale rastvaranjem krečnjaka pod uticajem mediteranske klime, vegetacije i čovjeka.Boja im je crvena do crvenkasto smeđa pošto sadrže minerale aluminijuma i gvožđa. Najrasprostranjenije su na stranama i u podnožju Rumije, Lisinja, Možure, Povare i Kurtine, i penju se do 700 mnv. Crvenice prekrivaju Goransko i dio Mrkovskog polja, te brojne vrtače i uvale. Primorske crvenice su plitke i neplodne pa su obrasle šikarom i travom. Po poljima, uvalama i vrtačama su duboke i plodne pogotovo ako su antropogenog porijekla. Na crvenicama se uzgajaju ,,terasaste kulture,,: maslina, smokva, vinova loza, agrumi... Ako su navodnjavane, na njima dobro uspijevaju usjevi i razno povrće.

Buavice (crnice) nastaju takođe na krečnjačkoj podlozi, ali uz smanjen uticaj mediteranske klime i veću količinu padavina. Boje su tamno smeđe do crne. Najrasprostranjenije su u višim djelovima Rumije i Lisinja. Najčešće su obrasle travom i šumom, hrasta i graba. Buavice su veoma podložne eroziji. Na njima najbolje uspijeva povrće – kropir, kupus i luk.

Smeđa zemljišta su nastala fizičko-hemijskim raspadanjem fliša pa se svrstavaju u mlađa i nerazvijena zemljišta. U Mrkojevićima se pružaju u pojasevima na matičnim flišnim mikrozonama. Ova zemljišta su obrasla makijom i šikarom ili su krčenjem na njima stvorene livade. Na njima najbolje uspijeva voće: masline, agrumi i smokve.

Aluvijalno-deluvijalna zemljišta nastaju na nižim i ravnijim terenima pored rijeka. To su duboka karbonatna, šljunkovita, pjeskovita ili glinovita zemljišta, umjerene poroznosti i vodopropustljivosti. Siromašna su humusom (osim glinovitih). Šljunkovita i pjeskovita aluvijalno-deluvijalna tla pogodna su za voćnjake i vinograde. Najveće površine ovih zemljišta su u Mrkovskom polju, oko 400 ha.

Stanovništvo

Arheološki nalazi i brojni toponimi ilirskog, romanskog i slovenskog porijekla ukazuju na ranu naseljenost ovog područja. Prvi potpuniji podaci o broju stanovnika i domaćinstava mrkojevićkih sela potiču iz 1614. godine. Marijan Bolica u svom ,,Opisu skadarskog sandžakata'' navodi sledeće podatke o broju kuća i vojnika:
· Dobra Voda 40 kuća, 100 vojnika, · Ravanj 25 kuća, 54 vojnika, · Kunje 20 kuća, 46 vojnika, · Mrkojevići 260 kuća 1000 vojnika i · Gorana 20 kuća, 45 vojnika.

Dakle oblast Mrkojevića u prvoj polovni XVII vijeka broji 365 kuća sa 1245 odraslih muškaraca. Mrkojevići su, za tadašnje prilike bili gusto naseljena oblast. Dodamo li na broj vojnika pretpostavljeni broj žena i djece dolazimo do brojke koja je skoro jednaka današnjem broju stanovnika!

Krajem XIX vijeka (1884.godine) kada su Mrkojevići, osim Ljeskovca i Međureča pripali Crnoj Gori, broj stanovnika i domaćinstava po selima je iznosio:
· Dobra Voda, kuća 79, duša 428, · Pečurice, kuća 36, duša 199, · Mrkojevići, kuća 142, duša 737, · Kunje, kuća 56, duša 310 i · Gorana, kuća 102, duša 579

Mrkojevići 1884. godine imaju 415 domaćinstava sa 2253 stanovnika. U poređenju sa 1614. godinom broj stanovnika se značajno smanjio, što je posljedica iseljavanja, epidemija i ratova.

Po izvještaju banske uprave Zetske Banovine iz 1930. godine za mrkojevićka sela se navode sledeći podaci:
· Dobra Voda, 119 domaćinstava, 550 stanovnika, · Pečurice, 38 domaćinstava, 174 stanovnika, · Grdovići, 47 domaćinstava, 229 stanovnika, · Velje Selo, 63 domaćinstva, 315 stanovnika, · Dabezići, 45 domaćinstava, 206 stanovnika, · Kunje, 74 domaćinstva, 349 stanovnika, · Velja Gorana, 63 domaćinstva, 397 stanovnika, · Mala Gorana, 25 domaćinstava, 167 stanovnika i · Pelinkovići, 35 domaćinstava, 175 stanovnika.

U posmatranom periodu (1948.-1991.), broj stanovnika Mrkojevića se povećao za 268 (7,7%), a gustina naseljenosti sa 35 na 38 po km2. Posmatrano po popisnim periodima, broj stanovnika se u periodu 1948. – 1961. povećao za 354 (10%), između 1961. – 1971. taj broj se povećao za 62 (1,7%), od 1971. – 1981. imamo povećanje od 82 stanovnika (2,2%), dok u posljednjem popisnom periodu 1981. – 1991. Mrkojevići bilježe smanjenje broja stanovnika za 230 (6,6%). Blago povećanje broja stanovnika do 1981. godine je rezultat prirodnog priraštaja. Stagniranje, a zatim i smanjenje broja stanovnika je posljedica kontinuiranog povećanja inteziteta iseljavanja i smanjenja prirodnog priraštaja u periodu 1961. – 1991. Nastavak ovih tendencija će vjerovatno evidentirati sljedeći popis.

Većina Mrkojevićkih sela bilježi blag porast broja stanovnika do 1981., a zatim opadanje. Izuzetak je Dobra Voda u kojoj se broj stanovnika u periodu 1948. – 1991. povećao za 262 (31%). Ovo povećanje je rezultat povoljnijih životnih uslova, blizine Bara, i pojačane imigracije u posljednjih 20-tak godina. Za razliku od Dobre Vode najudaljenija (u odnosu na gradove Bar i Ulcinj) i najviša sela Ljeskovac i Međureč bilježe izrazitu depopulaciju u posmatranom periodu. U Ljeskovcu je broj stanovnika opao sa 198 na 99 (100%) a u Međureču sa 98 na 43 (127%). Danas Međureč ima svega 6 stanovnika. Stanovništvo ovih sela se spustilo u niže predjele Mrkojevića ili se odselilo u Bar, Ulcinj ili inostranstvo.

 

 

Danas više od 1/3 Mrkojevića ne živi u mjestu svog rođenja! Stalne migracije imaju pozitivne i negativne posljedice. Pozitivne su: poboljšanje ekonomskog statusa migranata i njihovih porodica, veće mogućnosti ulaganja u razvoj područja i podizanje kulturnog nivoa stanovništva. Negativne posljedice stalnih migracija su: ubrzan proces deagrarizacije i depopulacije što ima za posljedicu smanjenje radnog potencijala i odliv visokoobrazovanog stanovništva, asimilacijom emigranata i gubljenjem identiteta, i razdvajanje porodica.

Životna sredina i stanje kulturne baštine

Na prostoru Mrkojevića su se vjekovima preplitali uticaji različitih kultura i civilizacija. Sve su one ostavile brojne tragove pretočene u različite vrste spomenika čije istorijske, arhitektonske, ambijentalne i druge vrijednosti svjedoče o stepenu razvoja pojedinih kultura i pojedinih epoha. Nažalost, zub vremena i ljudska nemarnost su bogato kulturno i spomeničko nasleđe pretvorili u fragmente čijeg značaja tek postajemo svjesni.

Kulturna baština ilirskog, rimskog i staroslovenskog perioda može se rekonstruisati samo na osnovu arheoloških nalaza. Najstariji nalazi potiču sa Mogile Curanovića (Ravanj) a stari su oko 2600 godina. Na istom lokalitetu pronađena je i gotička statua iz XV vijeka.

Iz slovenskog perioda sačuvani su samo ostaci vjerskih objekata. Arheolog Đurđe Bošković je prilikom istraživanja 1962. godine pronašao ostatke 13 srednjevjekovnih crkava. Sačuvani su samo njihovi temelji i djelovi zidova dok se kod pojedinih mogu uočiti natpisi i tragovi freskoslikarstva. Postoji realna mogućnost da se u oblasti Mrkojevića nalazila crkva Sv. Andrije u kojoj je sahranjen dukljanski kralj Mihailo. Istraživanja vezana za ovaj objekat su tek u preliminarnoj fazi.

Za vrijeme perioda turske vladavine, tokom XVIII i XIX vijeka, sagrađene su mrkojevićke džamije. Džamija u Veljem Selu podignuta je 1749. godine a do kraja XIX vijeka izgrađene su i džamije u Gorani, Dobroj Vodi, Kunjama, Ravnju i Ljeskovcu. Sve su to bile skromne građevine izgrađene za potrebe lokalnog stanovništva. Vremenom su dograđivane tako da danas samo pojedini fragmenti podsjećaju na nekadašnji izgled. Slično je stanje i sa crkvama Sv. Ilije u Veljem Selu i Sv. Jovana Vladimira u Dobroj Vodi.

Značajno kulturno blago predstavljaju i očuvani nadgrobni spomenici iz ovog perioda. Oni su često i jedini istorijski izvori na osnovu kojih se proučava porijeklo pojedinih bratstava i proces islamizacije Mrkojevića. Iz turskog perioda potiče i Kula (odbrambeno utvrđenje) u podnožju Rasovca, djelimično porušeno u Balkanskim ratovima. Nekada su Mrkojevići imali svoj barjak a čuvali su i krst Sv. Vladimira. Dok se barjaku gubi svaki trag, krst i danas čuva porodica Androvića iz Mikulića.

Pojedini objekti stari svega stotinak godina danas su toliko rijetki da se mogu smatrati pravim kulturnim blagom. Takve su česme, posebno ona u Veljem selu podignuta 1914. godine; ''Kamenički most'' na Međureču, vodenice, gumna, kaštari, tradicionalne mrkojevićke kuće sa očuvanim namještajem itd. Iz najnovijeg perioda je značajan spomenik borcima poginulim u NOR-u.

Bogata i specifična kulturna baština još uvijek nije adekvatno istražena a samnim tim ni zaštićena. U Mrkojevićima ne postoji Dom kulture, niti Zavičajni muzej pa je stanje kulturne baštine ustvari odraz nepostojanja svijesti o značaju kulturne baštine.